KNJIŽNICE
ARHIVI
DOKUMENTACIJSKI
CENTRI
Tijekom razvoja društva arhivi i knjižnice dugo su vremena bile pod istim
krovom, ali su se s vremenom razdvojili. Danas se knjižnice bave umnoženim
duhovnim proizvodima (- tiskana građa), a arhivi svim onime što je proizvod
djelovanja upravnih, gospodarskih i ostalih ustanova (- rukopisna građa).
No, arhivistička građa se može naći pohranjena u knjižnicama, a knjižnična
građa u arhivima. Građu prikupljaju, obrađuju, čuvaju i daju na korištenje.
Dokumentacijski muzički centri su organizacije koje izabiru, dobavljaju,
pronalaze i spremaju muzičke dokumente te objavljuju njihove prikaze,
sažetke i bibliografske podatke (biltene, indekse, bibliografije i sl.)
Najstariji muzički arhivi i knjižnice su oni s notnom građom, koja je sve
do XX. st. bila jedini medij glazbenog zapisa.
Tu
spadaju crkveni arhivi, danas često nesređeni, te stari notni arhivi
ansambala u kojima se čuva većinom rukopisna notna
građa.
Najstarije muzičke knjižnice su knjižnica Hrvatskog glazbenog zavoda i
knjižnica Muzičke akademije u Zagrebu. One se zatim osnivaju pri svim većim
muzičkim školama sadržavajući prvenstveno tiskanu
notnu građu, te knjige o glazbi. U Nacionalnoj i sveučilišnoj
knjižnici izdvajanjem notne građe iz knjižnog fonda 1945. osniva se Zbirka
muzikalija.
Knjižna muzička građa uglavnom se čuvala
u općim knjižnicama među ostalim knjigama.
Unutar
većih knjižnica u drugoj pol. XX. st. izdvajaju se muzički odjeli koji
prvenstveno okupljaju zvučne zapise na
strojno čitljivim medijima, a u najnovije doba i
video te kompjutersku građu.
Neke
ustanove nastoje obuhvatiti čim više vrsta medija na kojima se glazbena
građa nalazi. Zbirka muzikalija Nacionalne i sveučilišne knjižnice tako od
1964. sakuplja i gramofonske ploče i kasete, a od 1989. i kompaktne diskove.
Zbirka uz to sadrži i vrijednu rukopisnu notnu građu.
Diskoteka
Gradske knjižnice izdvajanjem nota iz knjižnog fonda stvara i svoj fond
tiskanih muzikalija. Oba odjela obogaćujući se viševrsnom građom mijenjaju
svoje nazive, pa Zbirka muzikalija mijenja naziv u Zbirka muzikalija i
audiomaterijala, a Diskoteka u Glazbeni odjel.
U
državnom arhivu čuvaju se dokumenti o
radu glazbenih društava, programi i plakati
održanih koncerata i sl. Arhiv Hrvatskog glazbenog zavoda, također čuva
programe i plakate svojih održanih koncerata.
Knjižnice
(Unescova podjela)
Nacionalne – prikupljaju sve vrste građe, dobivaju obavezni primjerak, ne
posuđuju građu
Visokoškolske – prikupljaju znanstvenu, obrazovnu i općekulturnu građu, te
daju na korištenje članovima sveučilišta. Dijele se na:
Sveučilišne – na nivou sveučilišta
Fakultetske – na nivou fakulteta i akademija
Općeznanstvene – prikupljaju se sva znanstvena područja, a knjižnice su
otvorene za znanstvenike, stručnjake, studente i učenike
Narodne – prikupljaju raznoliku građu, a otvorene su za sve vrste
korisnika
Školske – prikupljaju građu za unaprjeđenje odgojno-obrazovnog sustava
škole, a otvorene su za nastavnike i učenike škole
Specijalne – prikupljaju specifičnu građu bitnu za određeno poduzeće ili
ustanovu u čijem je knjižnica sastavu, a otvorene su za članove matične
ustanove
Arhivi
Državni – sadrže dokumente o radu muzičkih društava
Crkveni – najstariji muzički arhivi s rukopisnom notnom građom
Arhivi
ansambala – sadrže rukopisnu i tiskanu notnu građu – dionice – za potrebe
ansambla
Dokumentacijski
centri
|
